Kad smo za identitet brenda Beeward odabrali pčele, to je u početku bila vizualna odluka. Moćna metafora, šarmantan svijet. Znali smo da pčele simboliziraju suradnju i zajedništvo.
Zatim smo počeli to dublje istraživati. Ne iz marketinške perspektive, nego iz perspektive bioloških i bihevioralnih istraživanja. I naišli smo na sve više materijala koji su specifično pokazuje paralele između funkcioniranja pčelinjih zajednica i ljudskih organizacija.
A ono što je zaista zanimljivo nije to što postoje sličnosti, nego koliko su točne.
Pčelinjak je sustav, a ne skup ljudi.
Znanost pčelinju zajednicu naziva superorganizmom. Jedinica preživljavanja nije pojedinac, nego sustav.
Radilica živi oko 4–6 tjedana tijekom ljeta, zatim umire i sljedeća je zauzima mjesto.
Saće i dalje snažno radi.
Suprotno tome, većina organizacija uvelike ovisi o ključnim pojedincima. Ako jedan od njih otkaže, odmah nastaje problem. To nije kultura, to je ovisnost.
Snaga roja leži u činjenici da nadživi pojedinačne pčele.
Prepoznavanje nije usluga, već informacija.
Pčele komuniciraju pomoću plesa njišanja. Pčela sakupljačica prenosi precizne informacije o tome gdje se nalazi dobar izvor nektara, koliko je udaljen i koliko je vrijedan.
To nije entuzijazam.
To je činjenica.
Na taj način roj odlučuje gdje raspodijeliti svoje resurse. U većini organizacija dobar rad prolazi nezapažen. Gubi se na sastanku ili u poruci.
Međutim, prepoznavanje nije nešto dodatno. Prepoznavanje je signal koji omogućuje sustavu da funkcionira.
Kultura se ne urušava; ona jednostavno nestaje.
Poznati je fenomen u pčelarstvu da se radilice jednostavno ne vraćaju u košnicu. Sustav je fizički uspostavljen, ali je neupotrebljiv.
Isto se događa i u tvrtkama. Sve je „u redu”, ali ljudi više ne ulažu nikakav trud. Ne preuzimaju inicijativu, ne uključuju se.
Kultura ne propada s glasnim treskom. Ona tiho blijedi.
Razgovor sa pčelarom
Na uskrsni ponedjeljak svratio sam kod susjeda na kavu. Péter je hobistički pčelar; u vrtu ima nekoliko košnica.
Rekao je da većina radilica živi oko šest tjedana tijekom ljeta, a zatim preuzima sljedeća skupina. Sustav unatoč tome ostaje stabilan.
On je također objasnio da košnica neprestano prati svoje stanje i odmah reagira ako nešto pođe po zlu.
I bio je jedan iznenađujući primjer: kad je hrane malo, pčele odlaze u druge košnice da kradu. U početku se bore, ali ako se vrate nekoliko puta, poprimaju miris druge košnice i nakon nekog vremena ih prihvate.
To nije ljubaznost. To je popuštanje.
Saće se samo regulira.
Pčele neprestano reguliraju svoje okruženje: temperaturu, aktivnost i funkcioniranje.
Većina organizacija ne regulira; one samo reagiraju kad se problem pojavi.
Zato na kraju radimo previše, sagorijevamo ili, obrnuto, potpuno stajemo.
Košnica se ne preopterećuje. Košnica teži ravnoteži.
Što to znači u praksi?
Pčele se ne mogu kopirati. Ljudi ne rade na taj način.
Ali njihova logika se može naučiti:
- Dobar učinak treba biti vidljiv
- trebali bi postojati jasni znakovi
- Nemoj da sve ovisi samo o jednoj osobi.
- trebala bi postojati kontinuirana povratna informacija
- Sustav bi trebao biti sposoban za samoregulaciju.
Zašto je ovo važno za Beeward?
Beeward nije namijenjen kao HR alat, već kao način razmišljanja.
Pokušaj osigurati da priznanje nije jednokratan događaj, već sustav svakodnevnih signala u svakodnevnom životu tima.
Jer kad se dobro djelo prepozna, sustav postaje jači.
Ako signal nestane, energija nestaje zajedno s njim.
Možda je košnica više od samog dizajnerskog detalja.
Možda je to obrazac ponašanja.
Izvori i inspiracija
– E.O. Wilson: Superorganizam
– Thomas D. Seeley: Demokracija medonosnih pčela
– Istraživanje Deborah Gordon (ponašanje društvenih insekata)
– Camazine i dr.: Samoupravljanje u biološkim sustavima
– Bonabeau, Dorigo, Theraulaz: Rojeća inteligencija
– Zapažanja o pčelarstvu (intervju s lokalnim pčelarom)
