Kad pomislimo na motivirane zaposlenike, zamišljamo ljude koji svoj posao ne vide kao teret, nego kao iskustvo. Naš je stoga primarni cilj učiniti vrijeme provedeno na poslu ugodnim iskustvom. Ali što to zapravo zahtijeva? Najjednostavniji način je pitati same uključene osobe. Vjerujte mi, čak i takav jednostavan potez može znatno poboljšati odnos između zaposlenika i poslodavca, osobito ako se povratne informacije prate djelima. A kad smo već kod povratnih informacija, vrlo je važno da zaposlenici dobivaju redovite i poštene ocjene kako bi osjećali da se organizacija zaista brine za njih kao pojedince.
Naravno, ljudi općenito radije provode vrijeme sa svojim obiteljima, stoga se moramo potruditi da zaposlenici svoje kolege smatraju svojom drugom obitelji. To moramo imati na umu već od faze zapošljavanja.
Pri procjeni potencijalnih zaposlenika vrijedi naglasak staviti ne samo na profesionalne vještine, već i na prepoznavanje osobina ličnosti, kako bismo bili sigurni da će biti sretni radeći uz svoje sadašnje kolege i da će ih postojeći tim dobro prihvatiti.
Trebalo bi paziti da se odnosi među kolegama ne ograničavaju isključivo na posao. Redovito bismo trebali organizirati događaje koji pružaju prilike za neformalne razgovore i bolje upoznavanje jedni drugih. Izvrstan način za to je, na primjer, organizirati mjesečne kviz večeri, zajedno gledati sportski događaj ili, ako nam prostor dopušta, povremeno zajedničko kuhanje.
Naravno, možemo organizirati slične događaje na mjesečnoj razini kako bismo poboljšali timsku povezanost i kemiju, ali možda je najvažniji čimbenik u tom pogledu kvaliteta svakodnevnih interakcija među kolegama. Međutim, kao menadžeri, upravo je to područje u kojem nam je najteže ostvariti utjecaj, jer ne možemo biti uz svakoga kako bismo olakšali i poticali suradnju. Taj proces možemo podržati stvaranjem primjereno motivirajućeg radnog okruženja. Na primjer, u prostranom, dobro osvijetljenom uredu gdje kolege rade u istom open-space prostoru, redovita komunikacija – ključan dio poticajnog okruženja – razvija se lakše. Međutim, čak i ako ti uvjeti nisu dostupni, i dalje moramo težiti uspostavljanju praksi koje potiču izravnu interakciju među kolegama. Ovdje se moramo vratiti na potrebu zaposlenika za povratnim informacijama, koje očekuju ne samo “odozgo”, već i od svojih neposrednih kolega. Svatko mora imati odgovarajuće prilike za to.
Softverska rješenja sada su dostupna za rješavanje ovog skupa problema, što nam dodatno olakšava osiguravanje svakodnevnog rada s motiviranim osobljem.
